Predstavljanje kataloga izložbe Intimno i javno: Lina Crnčić-Virant, održat će se u prostoru Muzeja grada Zagreba (Opatička 20) u četvrtak, 18. prosinca 2025. u 13:00 sati.
Publikaciju će predstaviti viša kustosica u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu Aneta Barišić, autorica izložbe i dr. sc. Darija Alujević. Na dan promocije katalog će se moći kupiti po promotivnoj cijeni.
Izložba ostaje otvorena do 4. 1. 2026.
O IZLOŽBI:
Lina Crnčić-Virant (Zagreb, 1879. – 1949.) pripada generaciji hrvatskih umjetnica čiji se stvaralački doprinos dugo zadržavao na marginama vidljivosti.
Studentica prve generacije Privremene više škole za umjetnost i obrt, suosnivačica i predsjednica Kluba likovnih umjetnica, suosnivačica Prve privatne umjetničke škole za djevojke, ilustratorica, slikarica i dizajnerica, u povijesno-umjetničkim izvorima Crnčić-Virant ostala je zapisana kao supruga poznatog slikara Mencija Clementa Crnčića – svoga nekadašnjeg četrnaest godina starijeg profesora.
Asimetrija između bogate i raznolike javne produkcije i djelovanja Crnčić-Virant s jedne strane te nedovoljne istraženosti, interpretacije i prezentacije opusa s druge strane, ishodište je izložbe Intimno i javno i izložbene koncepcije koja ovaj suodnos propituje u smislu dijaloga. Jezgru izložbe formira presjek djela koja su za života umjetnice bila javno izlagana (portreti, pejzaži, mrtve prirode i dr.), pri čemu je posebno istaknuta cjelina ilustracija priča za djecu. Kao kontrapunkt javno izlaganim djelima, ali i u smislu prožimajuće cjeline, prezentirani su radovi koji svjedoče o umjetničkom impulsu kao organskom dijelu svakodnevice Crnčić-Virant (jaslice koje je izrađivala za svoju djecu, zdravice i pisma u stihovima, razglednice s obiteljskog odmora, igre i dr.).
BIOGRAFIJA UMJETNICE:
Lina Crnčić-Virant (r. Karolina Virant) rođena je 15. listopada 1879. godine u Zagrebu kao prva od osam kćeri (Lina, Tea, Rela Aurelija, Slava, Ivka, Paula, Marija i Jelka) Franje i Terezije Virant (r. Mestek). Više školovanje stječe na Preparandiji, tj. Učiteljskoj školi časnih sestara milosrdnica u Zagrebu. Godine 1904. upisuje Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu kao jedna od šesnaest polaznica prve generacije umjetnica kojima je odlukom Odjela za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade dozvoljeno da se „pokusa radi“ školuju na dotad isključivo muškoj školi. Profesori su joj bili Josip Bauer, Oton Iveković, Bela Csikos Sessia i Ivan Tišov.
Godine 1906./1907. prelazi u privatnu slikarsku školu Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića. U jesen 1907. godine upisuje I. tečaj Slikarskog odjela na novootvorenoj Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (danas Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu), koja je od osnutka primala polaznice. Osim Csikosa i Crnčića, tamo su joj predavali Branko Šenoa, Robert Auer i Rudolf Valdec.
Nakon četiri semestra završena s „vrlo dobrim“ i „izvrsnim“ ocjenama, prekida školovanje i 1910. godine udaje se za svog 14 godina starijeg profesora, poznatog slikara i grafičara Mencija Clementa Crnčića (1865. – 1930.). Godine 1911. rođen im je sin Menci Clement (Kuki), a 1915. godine kći Branka (Dida).
Po udaji se nastavlja baviti umjetnošću, izlaže i aktivno sudjeluje u zagrebačkoj likovnoj sceni. Zajedno sa slikaricom Nastom Rojc, inicirala je osnutak Kluba likovnih umjetnica 1927. godine. Bila je predsjednica Kluba od njegova osnutka sve do službenog rasformiranja 1947. godine, kada članice postaju članice Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu.
Usto, bila je članica umjetničkog udruženja „Lada“, društva „Zagrebčana“ i društva „Hrvatska žena“ te je djelovala na afirmaciji stvaralaštva ženskih udruga koje su se bavile tradicionalnim rukotvorinama. Krajem 1933. godine sa slikaricama Mirom Klobučar i Mary Stiborsky osnovala je prvu privatnu Žensku umjetničku školu u Zagrebu.
Umrla je u Zagrebu 22. prosinca 1949. godine.
