Kad su mi rekli da dolazimo u najstariji slovenski grad, nasmijala sam se – zar uvijek mora postojati neki superlativ?
Ispostavilo se da bi ova tvrdnja mogla biti istinita: počeci Ptuja sežu u doba Rimljana i još su vidljivi njihovi ostaci, no još je impozantnije srednjovjekovno naslijeđe popločanih uličica, starih kuća, crkava i samostana.
Udaljen tek nešto više od sat vremena vožnje od Zagreba, Ptuj predstavlja idealno odredište za kratki odmor: grad je nevelik i može se obići pješice, nudi obilje povijesnih i kulturnih znamenitosti, a ujedno ga krasi i standardna slovenska odlika – iz njega vode kilometri pješačkih i biciklističkih staza – a svaku avanturu možete završiti u kakvoj gostilni ili uz lokalna vina. Mi smo naručili kušanje vina u vinoteci Osterberger u Hotelu Mitra – on nudi smještaj u tematskim sobama koje obrađuju cjelokupnu ptujsku povijest, od rimskih namjesnika, preko velikaških obitelji tijekom stoljeća do danas.
Od osobitosti istaknula bih obližnji Mestni vrh, brežuljak ponad grada (izgrađen na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma) za šetnju, bicikliranje i vrludanje među vinogradima. Ponad grada uzdiže se Ptujski grad, srednjovjekovni dvorac s utvrdom, dom nekadašnjih vladara i današnjeg pokrajinskog muzeja. Možete obići odaje velikaša, prošetati balskom dvoranom (koja je danas dostupna za, primjerice, vjenčanja), ali i proučiti neočekivane teme. U muzeju se, naime, nalazi i postav posvećen izradi glazbala koji me potpuno oduševio. S utvrde se pruža divni pogled na gradske krovove, Dravu i Ptujsko jezero.
I djeca i odrasli bit će oduševljeni Kurentovom hišom, muzejem posvećenom ptujskim kurentima, rođacima naših zvončara, tradicionalnim figurama koje vladaju karnevalskim razdobljem, oslobađajući stanovništvo od zime i uvodeći ih u proljeće uz rituale koji potiču plodnost. Kurentovi obilasci su inače 2017. uvrštene na UNESCO listu nematerijalne baštine, a Lonely Planet ga je proglasio jednim od 10 najboljih svjetskih karnevala. Na ptujskom kurentovanju okupljaju se deseci tisuća posjetitelja, a gostuju i „kolege“ Halubajski zvončari i baranjski bušari. Muzej nije velik, ali je jedan od najuzbudljivijih prikaza neke tradicije koji sam vidjela u zadnje vrijeme!
Zgodno je i popeti se na Mestni stolp, gradski zvonik sv. Jurja – nezahtjevno je i zahvalno, jer u prostorima tornja možete saznati i kako se upravlja zvonom.
A što se jede u Ptuju? Da, jede se puno peradi, i nećete pogriješiti ako naručite pohanu piletinu. Svakako naručite i prlešku tünku, predjelo od dimljene svinjetine, te prlešku slatku gibanicu (puno je lakša od prekomurske gibanice). Mi smo jeli u tradicionalnoj gostilni Amadeus koja nudi starinske bogate jelovnike. A za odmak od tradicije, otkrili smo čokoladarnicu Xococ, potpuno nevjerojatno mjesto u kojem profesionalni kuhar uživa u kombinacijama okusa izrađujući vrhunske praline. Bademi i luk, lješnjak s čvarcima, pistacija i hren, smreka i pinjoli, malina i cikla… vode vas u eksploziju okusa. Vlasnik Matevž stvara poput glazbenika, okuse već spaja u glavi, a zatim ih samo dorađuje u kuhinji. Praline se mogu kupiti na komad. Inače trgovina ljeti ne radi – prevruće je, pa je sad pravi trenutak za kušanje.
