Dobitnik Počasnog Srca Sarajeva, talijanski redatelj Paolo Sorrentino, na 31. Sarajevo Film Festivalu održao je Masterclass na kojem je otkrio kako nastaju njegovi hvaljeni filmovi.

“Zabavno mi je snimati filmove, ali ne toliko i pričati o njima“, izjavio je Sorrentino, na početku svog Masterclassa.

Gostima festivala, mladim filmašima i publici, koji su ispunili dvoranu Bosanskog kulturnog centra, mogao je to biti znak da im slijedi ne previše uzbudljivih 90 minuta, no Sorrentino se, kao i u svojim filmovima, pokazao vrlo zabavnim, iskrenim i pronicljivim.

“Moji filmovi su o osjećajima, ne o zombijima i drugim katastrofama. Prikazuju ljude, njihove probleme i unutrašnji svijet. Kako to predstaviti na platnu? Film je tu dobar jer na raspolaganju imate niz trikova – muziku, glumce, svjetlo, kameru… Možete poput mađioničara stvarati iluziju. No, i mađioničar ne radi ništa magično, samo se koristi trikovima. Tako i filmaši. Problem je u tome što te trikove ne možete naučiti iz knjige, morate ih znati i osjećati”, otkrio je Sorrentino svoj način rada kojim je osvojio srca zaljubljenika u filmove diljem svijeta.

Rođen u Napulju, Sorrentino je već s prvim dugometražnim igranim filmom „Suvišan čovjek“ 2001. ušao u natjecateljski program Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Uslijedio je niz hvaljenih filmova, kao što su „Div“ i „Ovo mora biti pravo mjesto“, koji su prikazani u Cannesu, baš kao i „Velika ljepota“, s kojom je osvojio nagrade Oscar®, Zlatni globus i BAFTA za najbolji film na stranom jeziku, kao i tri nagrade Europske filmske akademije.

A cijeli taj sjajni niz, prema riječima samoga redatelja, počeo je s depresijom i lijenošću.

 

“Kada sam imao 18 godina bio sam depresivan kod kuće, sav bezvoljan. Nisam znao što bih sa sobom. Ipak gledao sam dosta filmova, pa sam pomislio da je to posao koji možete raditi, a da zapravo ne radite ništa. Otišao sam u knjižaru i kupio dvije knjige. Jednu kako napisati scenarij, a drugu kako snimiti film. Shvatio sam da sam bio u pravu”, odgovorio je Sorrentino moderatoru, redatelju Ognjenu Glavoniću, kako se zainteresirao za film, ujedno istaknuvši da je redatelj odlučio postati tek kada je pomislio da više ne zarađuje dovoljno kao scenarist.

“Brzo sam shvatio da za snimiti film ne morate imati nikakav poseban kapacitet. No, tek godinama kasnije sam shvatio da morate imati veliku širinu i doista znati kako biste snimili dobar film”, naglasio je talijanski redatelj.

Govoreći kako nastaju njegovi filmovi, istaknuo je da uvijek kreće od – ljudi. Zainteresira se za neki lik, koji može biti spoj tri ili četiri osobe koje poznaje u stvarnom životu, a zatim počne istraživati u kakvim bi se situacijama taj lik mogao pronaći. Nakon toga o vizualnom izgledu filma odlučuje tijekom istraživanja lokacija i u razgovoru s direktorom fotografije.

 

“Ne petljam se previše u posao direktora ili direktorice fotografije. Jednostavno im kažem što osjećam o filmu, opišem sve – priču, likove, što želim od filma  – a onda su oni dovoljno pametni da znaju što mi treba. To je razgovor od deset minuta”, istakao je Paolo Sorrentino.

I inače, redatelj iznad svega cijeni brzinu na snimanju. Za to ima i praktičan razlog. Ne voli biti na setu.

 

“Brzo snimam, jer jedva čekam otići kući. Zato često koristim dvije ili tri kamere, pa redovno snimanje završim dva-tri dana prije roka. Producenti me obožavaju jer im štedim novac, a ja samo želim otići kući gledati nogomet”, nasmijao je Sorrentino prisutne svojim opisom procesa nastanka filma.

“Moj je problem što ne volim previše film, volim knjige, muziku, nogomet… Ne toliko filmove. Jako mi znače neke scene, ali posvetiti dva sata svojega života filmu, čini mi se previše. Kao i pjesme, koje moraju biti do 3 minute, film ne bi smio biti predugačak.“

 

Naravno, kao i njegovi filmovi, razgovor sa Sorrentinom nije mogao proći a da se spomenu njegov rodni grad, nogomet i veliki nogometaš Diego Armando Maradona, koji je u Napulju stekao status božanstva baš dok je redatelj odrastao. 

“Nogomet u Napulju mi nije bitan, bio je bitan Maradona. Tada sam prvi put upoznao što je to show. Do tada nisam znao što je to veliki spektakl, a Maradona nam je pokazao kako on izgleda. Ja sam u filmu dobio mogućnost iskazati takav spektakl”, opisao je svoju opčinjenost Maradonom, o čemu je i napravio hvaljeni film „Božja ruka“.

Govoreći o ostalim filmovima, priznao je da mu je njegov najdraži film „Div“, dok je od ostalih redatelja odabrao kultni film „8 i pol“ Federica Fellinija. 

“Fellinijev film je sjajan jer nije savršen. Postoji dio kada vas doista zamori, kada u sebi govorite „idemo dalje“, ali onda dođe drugi sjajan dio. Film mora biti nesavršen, baš poput života“, poručio je Sorrentino.

Prisutnima je priznao da u sebi nosi određenu tugu, što je i razlog zašto se u Bosni i Hercegovini osjeća kao kod kuće, jer takvu istu tugu, što smatra komplimentom, osjeća u cijeloj istočnoj Europi.

“Sva umjetnost je na kraju rezultat boli i patnje. Sreća i zabava nisu loši, ali od njih nikada ne nastane umjetničko djelo zanimljivo srcu“, izjavio je Sorrentino.

A što od njega možemo očekivati u budućnosti? I tu je bio prilično izravan.

“Skeptičan sam prema ljudima koji govore da imaju neki plan. Osobno, ne volim imati ciljeve ispred sebe. Ostajem kod kuće ne radeći ništa, sve dok mi se nešto ne rodi u glavi, što postane moja opsesija. Tada odlučim o tome napraviti”, zaključio je Paolo Sorrentino svoj Masterclass.

Regionalnom premijerom filma VJETRE, PRIČAJ SA MNOM redatelja Stefana Đorđevića, u Narodnom pozorištu Sarajevo, nastavio se Natjecateljski program – igrani film 31. Sarajevo Film Festivala. Nakon smrti majke, redatelj je odlučio je uz pomoć cijele obitelji snimiti film u kojem fokus neće biti na tugovanju zbog njezinog odlaska, već veselju zbog njezinog života.

U Narodnom je pozorištu u sklopu Natjecateljskog programa – igrani film održana i regionalna premijera filma FANTASY redateljice Kukle. U svom debitantskom dugometražnom filmu redateljica istražuje složenosti roda, želje i samospoznaje kroz priču o trima djevojkama i njihovu odnosu s transrodnom ženom po imenu Fantasy.

Film SNOVI redatelja Michela Franca prikazan je u KSC Skenderija, u okviru Open Air programa 31. Sarajevo Film Festivala. Prije projekcije, publiku su pozdravili direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović, redatelj Michel Franco i Eréndira Núñez Larios, producentica filma.

“Uvijek je zadovoljstvo poželjeti dobrodošlicu filmskim autorima koji su obilježili povijest filma. Michel Franco, dobitnik Počasnog Srca Sarajeva na 26. Sarajevo Film Festivalu večeras se vratio u Sarajevo sa svojim posljednjim filmom SNOVI, koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu. Francovi filmovi su precizni, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim i ne plaše se suočiti s međuljudskim odnosima i društvom. Film SNOVI nije drugačiji. Rekao bih da je i radikalniji”, rekao je Jovan Marjanović.

“Sarajevo je moj drugi dom. Dolazio sam godinama s brojnim filmovima i zahvalan sam na dobrodošlici. Mogu reći da su ljudi u Sarajevu sretni što imaju jedan od najboljih filmskih festivala na svijetu.”

Film SNOVI govori o mladom meksičkom baletanu Fernandu koji sanja o međunarodnom uspjehu i životu u Americi. Vjerujući da će ga njegova ljubavnica, članica otmjenog društva i filantropistica Jennifer, podržati, ostavlja sve za sobom i odlazi, a u procesu za dlaku izbjegava smrt.

Danas u sklopu Natjecateljskog programa – igrani film, u Narodnom pozorištu vas očekuju regionalna premijera filma BIJELI PUŽ, koji su režirali Elsa Kremser i Levin Peter i svjetska premijera filma ZVIJEZDE MANJEG ZNAČAJA koji je režirao Renátó Olasz. U sklopu programa U fokusu, prikazivat će se film Nikole Ležaića, KAKO JE OVDJE TAKO ZELENO? U Ljetnom kinu Coca-Cola održat će se projekcija filma VELIKA LJEPOTA, redatelja Paola Sorrentina, a u sklopu programa UniCredit Summer Screen, TO JE BILA SAMO NEZGODA, kojeg je režirao Jafar Panahi. U okviru programa Open Air premijere u UNIQA Ljetnom kinu Stari Grad očekuje vas BOSANSKI VITEZ, redatelja Tarika Hodžića.  

Podijeli sadržaj na društvenim mrežama!
Avatar photo
Autor

Pričamo o fenomenima koje izazivaju ili uzrokuju urbane pojave u društvu, idejama koje prožimaju pop kulturu, tehnologiju, film, književnost, umjetnost, glazbu, dizajn...

Ostavi komentar