U svijetu u kojem je ulična umjetnost odavno prešla granice subkulture i postala legitiman oblik vizualnog izražavanja, Zagreb se postupno profilirao kao ozbiljan igrač. Iako veličinom i resursima ne može konkurirati globalnim epicentrima poput Berlina, New Yorka ili Amsterdama, kvaliteta lokalnih umjetnika, dugovječnost scene i specifična urbana estetika svrstavaju ga među gradove koji imaju što reći – i nacrtati.
Usporedba koja ide u dubinu, ne po širini
New York je rodno mjesto hip-hop kulture i graffiti revolucije – od podzemnih vlakova do zidova Bronxa. Berlin, s bezbroj legalnih spotova i politički angažiranim muralima, važi za europsku meku urbanog izraza. Amsterdam kombinira turistički potencijal i liberalan odnos prema uličnoj intervenciji. A gdje je tu Zagreb?

“Mi smo možda manji, ali scena je organska, iskrena i puna respekta prema mediju”, objašnjava Slaven Kosanović Lunar, jedan od najcjenjenijih hrvatskih street art umjetnika s međunarodnim opusom. Lunar je crtao u Tokiju, Seoulu, New Yorku, a i dalje se vraća zagrebačkim kvartovima. “Zidovi u Berlinu su kao slobodni ateljei, ali kod nas je svaki mural izboren. I baš zato je dragocjen.”
Specifičnost Zagreba: balans između divljine i sistema
Dok gradovi poput Berlina imaju jasne zakonske okvire i legalne zone za crtanje, Zagreb funkcionira na neformalnoj ravnoteži. Neke intervencije su dozvoljene, druge tolerirane, treće uklonjene preko noći. No baš ta nesigurnost tjera umjetnike na kreativnost, inovaciju i suptilnost.
U usporedbi s Parizom ili Londonom, Zagreb ima još jednu prednost: kompaktnost. Centar, kvartovi, pothodnici i fasade nalaze se na pješačkoj udaljenosti. Uz vodiče poput onog koji je sastavio Krešimir Golubić (Leon GSK), moguće je u jednome danu proći više ključnih točaka scene nego što je to moguće u metropolama.
Međunarodna vidljivost i lokalni duh
Zagrebački street art festival, inicijative poput „Okolo“ i radionice koje vode veterani scene sve su više povezane s europskim projektima. Umjetnici poput Cheza, Sarme, Modul8 i Lunar stalno gostuju vani, ali se redovno vraćaju u lokalne intervencije.

Zahvaljujući društvenim mrežama, brojni radovi iz Zagreba dolaze do globalne publike. “Nekad smo svoje radove slali poštom u Njemačku da ih netko objavi u fanzinu. Danas fotka ode na Instagram i već si u Portugalu ili Koreji”, kaže Leon GSK.
Zagreb kao destinacija za urbane nomade
U posljednjih nekoliko godina, Zagreb privlači i strane umjetnike koji dolaze ostaviti svoj trag. Neki su sudjelovali u festivalima, drugi su radili samoinicijativno – jer su prepoznali grad kao “platno koje ne laže”.
Ulična umjetnost u Zagrebu još uvijek nosi auru autentične borbe, što je postalo rijetkost u turistički prenapuhanim urbanim sredinama. I to je, paradoksalno, prednost: Zagreb ne pokušava biti Berlin – on jednostavno postaje ono što jest – grad koji tiho, ali snažno, ucrtava vlastitu mapu u globalnom vizualnom pejzažu.