Ulična umjetnost u Zagrebu nije nastala jučer. Iako današnja scena djeluje razgranato i festivalski organizirano, njezini korijeni sežu u osamdesete godine prošlog stoljeća – kad je grafit bio subverzivna poruka, a sprej alat pobune. Danas, četiri desetljeća kasnije, Zagreb ima ono što se s pravom može zvati povijest ulične umjetnosti.
Počeci: stilovi s ulice, poruke iz podsvijesti
Prvi tragovi grafita u Zagrebu pojavljuju se sredinom osamdesetih, u valovima kulturnih utjecaja s američke hip-hop scene. Mladi su crtali tagove na zidovima Novog Zagreba, ali i po tramvajima i pothodnicima. U vrijeme bez interneta, bilo je to vizualno osvajanje prostora – vlastiti identitet naspram sivila urbaniteta.
Kultni pioniri iz tog doba, kao što su Krešimir Golubić (Leon GSK) i Slaven Kosanović Lunar, kasnije će odrediti ton i smjer cijele scene. “Prvi put sam uzeo sprej 1987. godine”, kaže Golubić. “Nismo znali ništa, učili smo sve na ulici, pokušavali rekreirati stilove koje smo viđali na VHS kazetama iz New Yorka.”
ZGBKAOS – kad je scena dobila svoj glas
Devedesete su donijele rat, ali i prvi pokušaj strukturiranja scene. Godine 1995. nastaje fanzin ZGBKAOS – najvažnija publikacija graffiti pokreta u Hrvatskoj. Osnivači Krešimir Golubić i Siniša Mazulović tim su projektom stvorili platformu za razmjenu znanja, iskustava i radova.
ZGBKAOS nije bio samo dokument vremena – bio je i edukativni alat. “Uveli smo nepisana pravila – gdje se smije crtati, gdje ne. Gornji grad je bio tabu. Poštovala se povijest”, naglasio je Golubić. Scena je imala kodeks i odgovornost, iako još uvijek u ilegali.
Post-graffiti era: od tagova do murala
Od 2000-ih scena se sve više profesionalizira. Umjetnici proširuju repertoar: ulaze stencil tehnike, paste-up radovi i murali velikih razmjera. Pojavljuju se edukativne radionice, suradnje s institucijama, prva legalna oslikavanja javnih površina.
Zagreb više nije samo grafitima ‘natagani‘ grad – on postaje umjetnički prostor. Ulična umjetnost dobiva festivalski okvir, vodi se kroz tematske ture, a murali se čak uvrštavaju u turističke vodiče.
Danas, s vremenskim odmakom, jasno je da je scena prošla autentičan razvoj – od skrivanja pred policijom do statusa kulturnog fenomena.
