U susjednoj su nam Sloveniji itekako svjesni da boravak u Alpama sve više dobiva na popularnosti te da će nam to možda biti i jedini prihvatljivi model odmora u skoroj europskoj budućnosti.

Slovenija ima i pažnje dostojnu tradiciju planinarenja, o kojoj možete više saznati u modernom Planinskom muzeju u Mojstrani, mjestu desetak kilometara udaljenom od Kranjske Gore. Treba ga posjetiti iz (bar) dva razloga.

Prvi je lokacija – nalazi za na putu prema Kranjskoj Gori – ako vas, dakle put nanese u Tarvisio, na Planicu, u Kranjsku Goru, na izlete u Nacionalni park Triglav… muzej će uvijek biti usput, i to upravo u regiji koja vam je privlačna, okružena planinama, u miru… iza muzeja teče potok Triglavska Bistrica, okružen je planinama, u blizini se nalazi stijena za penjanje, a muzejsko zdanje diže se sučelice stijeni Grančišče, na kojoj čekaju dvije ferrate, uključujući i Aljažev put, „plavu“ ferratu namijenjenu početnicima i djeci (najam opreme je, dakako, moguć u dogovoru s muzejem).

Drugi je razlog privlačnosti muzeja činjenica da se, nakon razgleda tog nevelikog postava, više nećete čuditi zašto Slovenci provode daleko više vremena hodajući, veslajući i biciklirajući od, recimo, Hrvata. Planine su nacionalni ponos, planinarenje duboko utkano u povijest i običaje, a planinarska etika uči se od malena.

Zgrada Planinskog muzeja u Mojstrani stopila se s prirodnim okolišem

Uz zanimljive crtice iz planinarske povijesti, možete ući u jedno planinarsko sklonište i doživjeti nevrijeme u planini (bolje simulacija, nego stvarnost). Pred muzejem se nalazi i originalni metalni bivak, nekoć postavljen na oko 2.000 metara nadmorske visine, a danas spušten u podnožje da bude izložbeni primjerak.

Originalni bivak, star stotinjak godina, danas stoji pred muzejem i u njega možete i ući. U pozadini je stijena Grančišče.)

Povodom 130. godišnjice postavljanja Aljaževog stolpa, Triglavskog tornja i najvišeg slovenskog planinarskog skloništa, posjetitelji mogu pogledati cijelu izložbu o tome kako je svećenik Jakob Aljaž (Aljaž mu je bilo prezime, a ne ime) kupio komadić teritorija na vrhu Triglava za 1 gulden (kojim se tada moglo kupiti 60 žemički) kako bi spriječio germanizaciju. Izložba sadrži sjećanja, fotografije i tekstove o raznim važnim i nevažnim (ali zabavnim) događajima povezanima s Triglavskim tornjem.

Potpis Jakova Aljaža na ugovoru kojim je kupio vrh Triglava za jedan gulden)

Ključna je sezona za posjete muzeju ljeti – dakle, sad je idealno vrijeme za dolazak jer nema gužvi.

Od ideja „za poslije muzeja“ – produžite prema Kranjskoj Gori pa zastanite u mjesto Gozd Martuljek. Mi smo jeli u restoranu Triangel (u zgradi istoimenog šarmantnog hotela), bili smo ondje tijekom Tjedna restorana pa smo jeli ručak u 4 slijeda: restoran nudi lokalna jela u suvremenoj, svježoj izvedbi. Zatim smo se počastili wellnessom u Hotelu Špik (također u Gozdu Martuljek), jer imaju spa zonu, nekoliko odličnih sauna i bazene za brčkanje i pristojno plivanje (s tim da wellness zonu možete koristiti i ako ne odsjedate u hotelu). No, ključna je odlika Špikovog bazena nezaboravni pogled koji puca na Julijske Alpe, uključujući i istoimeni planinski vrh po kojem je hotel i dobio ime.

Ručkovi u restoranu i hotelu Triangel nisu s tipičnih jelovnika planinskih kuća, ovo je kombinacija s crvenom pastrvom i povrćem
Bazen hotela Špik s pogledom na planine, foto: Hotel Špik

#kranjskagora #visitkranjskagora #slovenia #ifeelsLOVEnia

Tekst/Foto: Janja Savić/Urbano.HR/Hotel Špik

Podijeli sadržaj na društvenim mrežama!
Avatar photo
Autor

Pričamo o fenomenima koje izazivaju ili uzrokuju urbane pojave u društvu, idejama koje prožimaju pop kulturu, tehnologiju, film, književnost, umjetnost, glazbu, dizajn...

Ostavi komentar